Povijest

 

Žumberak i Samoborsko gorje svojom očuvanom prirodom, bogatstvom šuma, livada i pašnjaka, gorskih vrhova i zaravni, izvora i potoka, špilja te arheoloških i sakralnih lokaliteta već desetljećima privlače brojne planinare i izletnike koji traže svoju oazu mira i ljepote. Žumberačka gora najviši je dio unutrašnje Hrvatske (vrh Sveta Gera 1178 m), proteže se smjerom jugozapad - sjeveroistok u dužini od oko 40 km. Najveći dio Žumberka pokriven je tankim slojem tla, koji omogućava obradu zemlje pa u gospodarstvu dominira poljoprivreda, a najveće površine su pod šumama (60%).

Najranija dosad poznata kulturna prošlost ovoga kraja seže u starije kameno doba – paleolitik, o čemu svjedoče ostaci logora lovaca na mamute iz Podstražnika. Brojne, na različitim lokalitetima, slučajno pronađene kamene sjekire dokaz su kontinuirane naseljenosti područja tijekom mlađeg kamenog doba (neolitika) i bakrenog doba (eneolitika). Jedino sustavno istraživano pretpovijesno nalazište je Budinjak u središnjem Žumberku, koji je u vrijeme starijeg željeznog doba bio veliko regionalno središte. Zanimljiv je nalaz keltskih srebrnih novčića Samoboraca iz razdoblja mlađeg željeznog doba, nađenih u blizini Okića. Pretpostavlja se da je u blizini Samobora bila i kovnica tog novca. Krajem 1. st. prije Krista područje preuzimaju Rimljani. Najznačajniji rimskodobni lokalitet je nekropola u selu Gornja Vas na Žumberku sa šezdesetak grobova iz ranocarskog perioda.

Za provale 1491. Turci su opljačkali čitavu južnu Kranjsku, a osobito žumberačku okolicu, te su tada vjerojatno razrušili grad Žumberak, stari Sichelberg, čije ruševine postoje još i danas kod sela Kekića. Za vrijeme turskih prodora opustošeno područje Žumberka naseljavaju Uskoci u tri velike seobe. Oko 1534. u Žumberku je bilo više od 350 uskočkih kuća i oko 6000 do 7000 žitelja. Prepostavlja se da je ime Žumberak nastalo zamjenom imena Schönberg u Shumberg.