Warning: Call-time pass-by-reference has been deprecated in /home/tzsamobo/public_html/_classes/hr/dimedia/tz_samobor_class/SamoborInfo.class.php on line 51

Warning: Call-time pass-by-reference has been deprecated in /home/tzsamobo/public_html/_classes/hr/dimedia/tz_samobor_class/SamoborInfo.class.php on line 56
Znameniti Samoborci - Upoznajte Samobor ..::.. Turistička zajednica Samobor - Turizam u Samoboru

Znameniti Samoborci

 

Miroslav Burić (1954. - 2011.)

Samoborski kulturni i javni djelatnik, pokretač i sudionik niza kulturnih zbivanja, autor brojnih eksperimentalnih filmova, pjesnik, novinar... Voditelj Amaterskog kazališta POU Samobor, koje je i osnovao, te doveo do izuzetnih dosega. Samoborci će ga posebno pamtiti kao Suca na Samoborskom fašniku, kojem je dao velik organizacijski i kreativni doprinos.

Vesna Prica (1947. - 1996.)

Fotografkinja. Upisala je studij prava i filozofije koji ubrzo napušta zbog ljubavi prema fotografiji. Godine 1970. na poziv klasika hrvatske umjetničke fotografije Toše Dapca počela je raditi u njegovom atelijeru kao član kolektiva. Bila je to jedinstvena škola za dvadestrogodišnju Vesnu. Iste godine mjesec dana radi u fotolaboratoriju u Stuttgartu. Godine 1971. radi u atelijeru vrsnog snimatelja i fotografa Frana Vodopivca, da bi već 1973. održala prvu samostalnu izložbu u zagrebačkom Studiju Galerije Forum čija je repriza bila iste godine u Samoborskom muzeju u Samoboru. Predstavila je trideset i osam fotografija pod nazivom "Staklari samoborski", koje su nastale 1972. godine.

Zvjezdan Linić (1941. - 2013.)


Svećenik. Svoj pastoralni svećenički život posvetio je mladima i Franjevačkom svjetovnom redu. Njegov glavni svećenički posao bio je naviještanje evanđelja i to kroz redovite propovijedi, a potom i kroz brojne vjeronaučne susrete. Tu se razvija njegov osjećaj za riječ Božju. Od 1997. godine živio je i djelovao u Kući susreta Tabor pri Franjevačkom samostanu u Samoboru gdje je organizirao i vodio brojne tečajeve duhovnih vježbi, seminare duhovne obnove i sl. To je mjesto bilo i mjesto njegova novog početka i produbljivanja svega što je kroz dugi niz godina naviještao svojim propovijedanjem i brojnim predavanjima.

Slavko Rudolf (1930. - 2013.)

Dugogodišnji samoborski sportski djelatnik koji je svojim kontinuiranim i uspješnim radom, djelovanjem i zalaganjem kroz više od 50 godina ostavio neizbrisiv trag u sportskoj rekreaciji Samobora i Hrvatske. Sportom se bavio od najranije mladosti i čitav je život posvetio njemu i mladima. Kao zaljubljenik u sport, završio je trogodišnji studij na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, katedra za tjelesni odgoj, a kasnije uz rad diplomira na Fakultetu za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, smjer sportska rekreacija. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada, među kojima su i Nagrada za životno djelo Grada Samobora, 1996. godine te medalja za razvoj sportske rekreacije u Hrvatskoj, u kategoriji nagrade za životno djelo, 2005. godine.

Vladimir Domin st. (1926. - 2012.)

Vatrogasac, ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskom, a posebice samoborskom vatrogastvu. Bio je pokretač mnogih dobrovoljnih vatrogasnih društava samoborskog kraja, učitelj nekoliko generacija vatrogasaca u Samoboru, Zagrebačkoj županiji i Hrvatskoj, te veliki dobročinitelj, i u punom smislu dobrovoljni vatrogasac. Dobitnik je brojnih nagrada, diploma, priznanja i medalja među kojima treba istaknuti Spomenicu Domovinskog rata i odličje Red hrvatskog trolista. Mnoge njegove su diplome iz Belgije, Čehoslovačke, Poljske, Rumunjske, Austrije... Dobitnik je Nagrade za životno djelo Grada Samobora 2001. godine, a 2012. godine je primio diplomu za 70-godišnji rad u vatrogastvu.

Božo Hlastec (1923. - 1994.)

Pjesnik, nagrađivan na raznim smotrama kajkavskog pjesništva, te zastupljen u nekoliko antologija i zbornika, dok su neke od njegovih pjesama i uglazbljene. Između ostalog napisao je i zbirke pjesama "Stari ploti", "Zvezde nad Sanoborom", "Podravske senje", "Na zemlji tragi", "Lubavne popevke", na kajkavštini. Zbirka "Lubavne popevke" izašla je u vlastitoj nakladi, recenzenti su joj dva ugledna kajkavska književnika Joža Skok i Drago Feletar, dok je likovno oblikovanje ovitka i crtež supruge Anice r. Fresl izradio umjetnik Goran Merkaš. Knjiga je tiskana u Tiskari Samobor u Samoboru.

Zlatko Prica (1916. - 2003.)

Akademski slikar, diplomirao na zagrebačkoj ALU u klasi prof. Lj. Babića. Jedan je od utemeljitelja znamenite galerije Forum. Član HAZU od 1988. Još 1944. s E. Murtićem ilustrirao poemu “Jama” I. G. Kovačića. Od 1935. pa sve do smrti slika pejzaže, portrete, prizore iz obiteljskog života, motive iz Indije u nekoliko poznatih ciklusa: “Samoborski ciklus”, “Plodovi zemlje”, “Anatomija prirode”, “Tarski ciklus” i “Opatijski kišobrani”. 1998. god. poklonio je Samoboru sedamdesetak svojih i stotinjak umjetničkih fotografija kćerke Vesne Price, što čini osnovu fundusa “Galerije Prica”.

Marko Vukasović (1914. - 1944.)

Pjesnik, novinar, rođen u Americi od roditelja porijeklom iz Žumberka. Još kao srednjoškolac surađivao je u brojnim listovima objavljujući pjesme. Autor je nekoliko aktovki i scenskih slika. Bio je član svih samoborskih društava. Autor je vrlo popularnih pjesama "Kraj kapele sv. Ane" i "Uzmi ove ruže".

Ivica Sudnik (1910. - 2002.)

Osnivač i dugogodišnji ravnatelj Samoborskog muzeja, fotograf, svestrani kulturni djelatnik. Objavio je tisuće članaka, povijesnih prikaza, crtica iz povijesti Samobora, turizma, športa, planinarstva... Snimio je bezbroj reportažnih fotografija o prirodnim ljepotama, spomeničkoj vrijednosti Samobora, te ih izlagao na izložbama u zemlji i inozemstvu.

Anica Muačević (1904. - 1983.)

Slikarica, potječe iz ugledne samoborske obitelji Reizer, koja je u Samobor doselila 1775. godine i u njemu ostavila neizbrisive tragove. Anica je od djetinjstva često boravila u Samoboru, u kuriji Mojmir, jednoj od pet poznatih kurija (Mirnovec, Giznik, Hamor, Majer), a Mojmirov arboretum kasnije postaje njen čest slikarski motiv. Nakon školovanja i udaje za Milana Muačevića, odlazi u Pariz, gdje u godinu dana upoznaje hrvatsku slikarsku koloniju i razvija sklonost za slikarstvo. Po povratku u Zagreb postaje učenik Stojana Aralice i tako počinje njen aktivni slikarski život. Prvi put samostalno izlaže 1952. godine u Salonu ULUH-a, a među brojnim radovima - mrtvim prirodama, interijerima i motivima Korčule, istaknuto mjesto na toj izložbi zauzimaju samoborski pejzaži, posebice oni kurije Mojmir i njenog arboretuma.

Kamilo Tompa (1903. - 1989.)

Akademski slikar, sveučilišni profesor, scenograf. Djetinjstvo je proveo u obiteljskoj kuriji u Repišću. Nakon završene Akademije likovnih umjetnosti boravi u Parizu, gdje na Sorbonni studira povijest umjetnosti i glazbu. Po povratku u domovinu predaje likovni odgoj i povijest u srednjim školama. Gotovo tri desetljeća bio je profesorom crtanja i plastičnog oblikovanja na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Bio je dugogodišnji scenograf Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Milan Katić (1900. - 1969.)

Režiser, publicist, novinar i urednik, likovni kritičar, scenarist. Kao režiser debitira 1946. "Proslavom 1. maja", a iste godine radi i film o važnosti fiskulturnog pokreta "Snaga i mladost", kao i minidokumentarac "Na izbore". Godine 1947. nastaje film o opismenjavanju "Iz tame u svjetlost" te "Zagrebački velesajam 1947", film koji tada nije bio samo obični naručeni film, već je imao šire, propagandno značenje. Godine 1948. Katić također radi dva filma: "Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji" i "Dan fiskulturnika Hrvatske". Filmovi "Na izbore", "Iz tame u svjetlost" i "Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji" u samom su vrhu dokumentarnih ostvarenja onog vremena.

Dr. Adalbert Georgijević (1899. - 1991.)

Klasičnu gimnaziju pohađao u Zagrebu i Varaždinu gdje je i maturirao 1918. godine. Studirao je u Grazu, Wurzburgu i Krakovu, završivši studij u Zagrebu 1926. godine. Od kolovoza 1945. godine je liječnik u Samoboru. 1952. godine je osnovao Dom narodnog zdravlja kojem je bio ravnatelj do 1966. Među prvima je osnovao centar patronažnih medicinskih sestara i zauzimao se za stvaranje profila obiteljskog liječnika. Održao je brojna predavanja, a članke iz zdravstveno-socijalne problematike objavljivao u brojnim časopisima. Utemeljitelj je organizacije Crvenog križa u Samoboru. Bavio se športom i planinarstvom, te je bio prvi pročelnik Gorske službe spašavanja 1953. godine.

Dr. Stjepan Orešković (1895.-1967.)

Odvjetnik, suosnivač Samoborskog muzeja. Rođen u Samoboru. U mnogobrojnim časopisima objavljivao je članke iz povijesti hrvatske književnosti, prava i povijesti Samobora. Pisao je kajkavsku liriku, bavio se prevođenjem. Kao posebne knjige izašle su mu: "Samobor za slobodu", "Pisma F. Markovića A. Šuljoku", "Popevke", "Bolne strofe".

Vladimir Kirin (1894. - 1963.)

Grafičar i slikar, iako rođen u Zagrebu te poznat kao slikar starog Zagreba, porijeklom je iz Samobora te je srcem  uvijek ostao u Samoboru. Volio je taj gradić, stražničke šume, a osobito mu je srcu bila prirasla crkva svetog Mihala zato što je njegov otac Francek bio kršten tamo. Od tuda puno akvarela i uljanih slika koje je radio za vrijeme ljeta u Samoboru. Imao je odličan smisao za likovno interpretiranje stare arhitekture, njegovo slikarsko umjeće krasilo je izvrsno smještanje arhitektonskih motiva i veduta u kadar, dobra komozicija te nadasve razvijen osjećaj za svjetlo i sjenu. Slikao je u tehnici ulja pejsaže iz okolice Samobora, vedute starog Zagreba, Pariza, dalmatinskih gradova i portrete.

Fran Šuklje (1886. - 1949.)

Prirodoslovac koji je napisao pedesetak znanstvenih radova iz geologije i paleontologije, od kojih su mnogi u vezi sa Samoborskom gorom. Osnovao Geološki zavod u Zagrebu.

Juraj Kocijanić (1882. - 1946.)

Svećenik, rođen u Samoboru, dugogodišnji samoborski župnik. Autor je više djela iz crkvene povijesti. Jedan od osnivača Pučke knjižnice i čitaonice.

Milan Reiser (1882. - 1946.)

Profesor glazbe, rođen u Samoboru. Studirao pravo u Zagrebu i Beču. Glazbu studirao u Zagrebu, Italiji, Francuskoj i Njemačkoj. Radio kao profesor solo pjevanja u zagrebačkoj operi. Otvorio i vlastitu pjevačku školu. Na brojnim je koncertima u Hrvatskoj i inozemstvu naročito promicao hrvatsku pučku popevku. Komponirao je i pisao stručne članke, a posebno mu je tiskana 1938. god. knjiga "Bel canto".

Ferdo Ivanščak (1882. - 1926.)

Akademski kipar, autor više poprsja i plaketa. Rođen je u Samoboru, u stolarskoj obitelji. Osnovnu školu polazio je u Samoboru, izučio je stolarski zanat i počeo raditi u očevoj radionici. Još za vrijeme školovanja zapažena je njegova sklonost modeliranju i rezbariji. Gradsko zastupstvo Samobora 1909. godine dodijelilo je Ivanščaku stipendiju za studij na umjetničkoj školi. Cijeli se Samobor veseli uspjehu mladog umjetnika, bio je vrlo tražen i cijenjen portretist. Radovi mu se nalaze u zbirci Samoborskog muzeja, u privatnom vlasništvu te na samoborskom groblju (Raspeti Krist - grobnica Gabrić, F. Livadić - grobnica Wiesner - Livadić, Vrazova Ljubica - Grob Julijane Cantilly uz župnu crkvu).

Vjekoslav Noršić (1880. - 1954.)

Svećenik, osnivač Pučke knjižnice i čitaonice. Rodio se u Samoboru. Intenzivno se bavio proučavanjem povijesti Samobora, crkvenom povijesti, povijesti plemićkih porodica. Autor je brojnih članaka koji su mu tiskani u "Gradji za povijest hrvatske književnosti" , "Vjesniku državnog arhiva", a kao posebne knjige tiskane su: "Samobor -grad" (1912.,1942.,1992.) i "Franjevački samostan u Samoboru" (1929. god.). U rukopisu je ostala "Povijest župe Sv. Anastazije", "Gradja za povijest samostana sv.Leonarda" i druga djela.

Milan Zjalić (1877. - 1931.)

Svećenik, autor više djela o crkvenoj glazbi. Bio je jedan od osnivača Cecilijanskog društva, te urednik časopisa Sveta Cecilija od 1907. do 1913. godine. U kolovozu 1913. godine imenovan je župnikom u Samoboru, gdje je radio i na obnovi crkvi i kapela. Od 1915. do 1929. godine djeluje i kao zborovođa Hrvatskog pjevačkog društva Jeka. Obnašao je dužnost dopredsjednika Hrvatskog pjevačkog saveza. Bio je član Družbe "Braća hrvatskog zmaja", Zmaj Lipovljanski.

Franjo Gabrić (1877. - 1941.)

Arhitekt, rođen u Samoboru. Po njegovim projektima izgrađeni su mnogi objekti u Grazu, Zagrebu i Samoboru. Od 1937. godine redovni je profesor na Arhitektonskom odjelu zagrebačkog Tehničkog fakulteta. Po Gabrićevom projektu izgrađena je zgrada Samoborske štedionice (danas Samoborska banka), kuća obitelji Kleščić (apoteka na Trgu kralja Tomislava), kapelica sv. Helene itd. U Zagrebu se zaposlio 1918. kao rukovoditelj službe za gradnju Medicinskog fakulteta na Šalati. Od 1935. sudjeluje u izgradnji naselja Prve hrvatske štedionice na Trešnjevci, gdje je imao više realizacija, većinom stambene kuće radnika. Iz toga vremena mu se pripisuju i neki projekti Zakladne bolnice na Rebru (1935.).

Milan Bogdanović (1876. - 1942.)

Hrvatski prevoditelj i pravnik. Njegovi prijevodi Shakespearea pripadaju književnoj ostavštini Samobora. Iako je cijeli život proveo u Zagrebu, kao umirovljenik dolazi u Samobor da bi u anindolskoj tišini nastavio s daljnjim prijevodima. Često ga se moglo susresti na stazama Anindola, gdje bi sjedio na klupi i pisao, ili bi šećući, poluglasno čitao stihove na engleskom.

Fran Hrčić (1876. - 1955.)

Književnik, jedan od osnivača Društva hrvatskih književnika. Sudjelovao u paljenju mađarske zastave 1895. na Trgu bana Jelačića. Pisao drame, a bavio se i glazbenim stvaralaštvom.

Artur Oskar Aleksander (1876. - 1953.)

Likovni umjetnik, njegov slikarski razvoj slijedi faze modernog slikarstva u početku 20. stoljeća. Glavna obilježja njegova slikarstva su koloristička profinjenost, rafiniranost i luminoznost boje, prozračnost i mekoća linija. Njegovi radovi nalaze se u mnogim galerijama svijeta.

Bogumil Toni (1874. - 1951.)

Bio je učitelj u Samoboru od 1895. godine, a ravnajući učitelj od 1922. god. Još kao đak učiteljske škole počeo je pisati za mladež, a svoje radove objavljuje u mnogim časopisima, a tiskao je i mnoge knjige. Bio je upravitelj pučke škole, a 1930. je imenovan učiteljskim nadzornikom za kotare Samobor i Zagreb. U znak zahvale i poštovanja Samobor je po njemu dao ime osnovnoj školi u Samoboru, te ime ulice u njenoj blizini. Radio je mnogo i na unapređenju hrvatskog vatrogastva.

Valentin Čebušnik (1874. - 1916.)

Rođen u Samoboru, profesor na Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu, svećenik od 1912. godine, začasni papinski komornik. Prevodio Sveto pismo starog zavjeta. Autor je više radova iz crkvene povijesti.

Branimir Livadić (1871. - 1953.)

Književnik, bio je najdosljedniji i najuvaženiji ideolog hrvatske književne Moderne. Pojavio se najprije svojim pjesmama, da bi svoj rad nastavio književnim prikazima i kazališnim kritikama.

Josip Vanjek (1866. - 1905.)

Učitelj, orguljaš i kapelnik samoborske glazbe. Radio je u samoborskoj školi punih trideset godina, kao učitelj do 1886., a potom i kao ravnatelj. Svojim je radom doprinio razvitku samoborske glazbe. Isticao se kao skladatelj, a za Hrvatsko pjevačko društvo Jeka napisao je mnoštvo skladbi.

Mirko Kleščić (1865.-1938.)

Ljekarnik, gradski načelnik, kulturni radnik, član svih samoborskih društava, osnivač Hydropatskog lječilišta. Njegovim nastojanjem Samobor je postao uređeno lječilište. Autor je više političkih članaka. Jedan je od osnivača "Samoborskog lista" i njegov dugogodišnji urednik.

Helena Orešković (1864. - 1931.)

Helena pl. Orešković rođena Tomičić, pjesnikinja,  bila je pravo samoborsko dijete ne samo po rodu, nego po cijelom svome biću. Potječe iz obitelji koje su se neustrašivo borile za narodna prava. U mladosti je surađivala s njemačkim časopisima i pisala o našim narodnim običajima. Spjevala je više kajkavskih pjesama, a sa sinom Štefekom Oreškovićem izdala je 1923. godine knjižicu kajkavske lirike "Bolne strofe".

Milan Lang (1863. - 1953.)

Učitelj, ravnatelj samoborske škole. Ta izvanredno značajna ličnost je svojim dolaskom na samoborsku školu dala jedno novo obilježje, a to je briga o odgoju i obrazovanju mladog naraštaja. Sudjelovao je u cjelokupnom samoborskom društvenom i kulturnom življenju. Proučavao je narodni život i običaje u Samoboru i njegovoj okolici što je rezultiralo njegovim opsežnim djelom "Samobor: narodni život i običaji".

Josip Milaković (1861. - 1921.)

Književnik, bio je najplodniji samoborski pisac na prijelazu 19. u 20. stoljeće. U svojoj 22. godini života izdao je prvu samostalnu zbirku rodoljubnih pjesama "Hrvaćanke" (1883.). Surađivao je sa svim hrvatskih književnim i pedagoškim časopisima. Još kao gimnazijalac izdaje u Samoboru prvi samoborski list "Ljubica".

Stjepan Jurinić (1855. - 1947.)

Nakon završenog studija prirodnih znanosti u Bugarskoj djeluje kao docent i profesor zoologije na Sveučilištu u Sofiji. Bio je prvi rektor sveučilišta u Sofiji. Nakon umirovljenja vraća se u Hrvatsku i živi u Samoboru gdje je i umro 1947. Radove iz zoologije objavljivao je u brojnim stručnim časopisima. Od 1910. bio je redoviti član Bugarske akademije znanosti.

Ivan Hoić (1850.-1921.)

Profesor, doktor filozofije. Hoićev književni rad je vrlo opsežan. Napisao je 12 školskih knjiga iz zemljopisa i povijesti. Njegove "Slike iz obćeg zemljopisa" izdala je Matica hrvatska u 6 velikih knjiga.

Josip Kompare (1830. - 1911.)

Zaslužan je za priređivanje pokladnih povorki u Samoboru od 1860. - 1885. god. u kojima je duhovito podvrgavao kritici opće i mjesne političke i društvene prilike. Za potrebe karnevala te je svoje šale i oslikavao.

Skender Fabković (1826. - 1905.)

Profesor, jedan od prvih pedagoških pisaca. Njegov idealizam, kojim je zanosno promicao ideje škole, najbolje se ogleda u nesebičnom i požrtvovnom nastojanju oko časopisa "Napredak" kojeg je osnovao i godinama uređivao.

Ljudevit Šmidhen (1822. - 1898.)

Samoborski načelnik, biran načelnikom 1861.-1868., 1882.-1886. Zaslužan za komunalno uređenje Samobora. Na svom posjedu otvorio i uredio sumporno kupalište, danas poznato kao "Šmidhenovo kupalište".

Ferdo Livadić (1799. - 1879.)

Skladatelj, samoborski načelnik i sudac, upravitelj škole. Rođen je u Celju (Slovenija), ali već kao dijete postaje vlasnikom imanja u Samoboru, kamo seli zajedno s roditeljima. U Samoboru dobiva prve glazbene poduke od učitelja Josipa Herovića. Diplomirao na pravnom fakultetu u Grazu 1822. godine. Sudjelovao je u mnogim javnim i privatnim koncertima. Proučavao je popevke u okolici Samobora, a u nastojanju da stvori hrvatsku umjetničku glazbu, mnogo ga je podupirao Ljudevit Gaj. Jedno od prvih njegovih djela je ilirska budnica "Još Hrvatska nij' propala", skladana 1833. godine u njegovu dvorcu, u kojem je danas smješten Samoborski muzej. Njegov skladateljski opus sadrži: 150 popijevki, 70 skladbi za glasovir, desetak zborskih pjesama te 25 duhovnih. Livadić je uz Vatroslava Lisinskog najznamenitija glazbena osoba svoga vremena.

Aleksa pl. Praunsperger (1794. - 1877.)

Protomedik, pisac. Veliki rodoljub, vatren i živ pomagač narodnog preporoda i preteča Ljudevita Gaja. Njemu se pripisuje da je prvi potaknuo ideju izdavanja novina na hrvatskom jeziku.

Vilhelmina Kulmer (1790. - 1872.)

Vlastelinka, 1839. godine je na svome posjedu u Osretku osnovala staklanu. Nakon njene smrti staklana je prodana, a novi vlasnici grade novu staklanu na potoku Bregani u Grdanjcima gdje staklana radi do 1905. godine.

Josip Herović (1780. - 1871.)

Učitelj, ravnatelj samoborske pučke škole. Došavši u Samobor 1799. god., kao učitelj i ravnatelj službovao je ovdje pune 54 godine. Pored rada u školi Herović je stekao velike zasluge za Samobor osnovavši 1807. godine samoborsku glazbu - orkestar koji gotovo neprekidno djeluje još i danas, te se sada smatra najstarijom glazbom u Hrvatskoj.

Juraj Dijanić (oko 1749. - 1799.)

Svećenik, profesor na Arhi- gimnaziji u Zagrebu. O Jurju Dijaniću, kao kajkavskom piscu iz druge polovice 18. stoljeća, u povijesti hrvatske književnosti nema mnogo podataka. Za tisak je priredio 1797. godine djelo "Hižna knižica" koje je tiskano tek 1994. godine. Intergralni dio "Hižne knižice" je i dječji igrakaz "Na narodjeni dan".

Mihalj Šilobod Bolšić (1724. - 1787.)

Svećenik, rođen u Sv. Martinu pod Okićem. Autor je prve hrvatske računice "Aritmetika horvatska" iz 1758. godine i teoretskih uputa u koralno pjevanje "Fundamentum cantus gregoriani seu choralis" iz 1760. god. Umro je kao župnik u Sv. Nedelji, a podaci o njemu govore da je bio i dobar latinski pjesnik. Šilobod je poznat i po malom djelu koje je namijenio onima "koji vu vsagdanjem pajdaštvu vu zločestih i ogovorljiveh spomenkeh druge imenu balte".

Hilarion Gasparotti (1714. - 1762.)

Svećenik, redovnik reda sv. Pavla Pustinjaka. U kajkavskoj književnosti poznat je po svojem svetačko-enciklopedijskom djelu: "Cvet sveteh ali živlenje i čini svecev…", objavljenom u četiri knjige od 1752.-1761. god. Djelo s ukupno 3761 stranicom spada među najopširnija djela u cjelokupnoj kajkavskoj književnosti. Gašparotijevo djelo imalo je vrlo važnu ulogu u kulturnom i jezičnom pogledu.